Za svakog od nas prava ljubav predstavlja drugačiju definiciju. Postoje mnogi načini da do zaljubljenosti i ljubavi dođemo, ali malo ljudi razmišlja o principu po kojem pravu ljubav možemo negovati i zadržati u svom životu, tako da osetimo sve njene čari.
Uzbuđenost činjenicom da ćemo postati nečiji partner, ideja o planiranju venčanja, maštanje o savršenom životu u predgrađu sa decom koja srećna trče po idilično zelenom dvorištu jureći belog labradora, lako se pretvara u frustraciju kada shvatimo da je ljubavni odnos vrlo često pun grčeva, prvih koraka, učenja, tolerancije i strpljenja, ali i lepote, razumevanja, avantura i bliskosti.
Ljubav je odluka, posvećenost i rad.
…ne zvuči romantično, ali romantika nastupa kao forma tek ako prepoznajemo suštinu. U protivnom, ona predstavlja samo sporedni žar na kojem bukti potencijalni požar.
Prava ljubav proizilazi iz samosvesti, koja nas čini nesebičnima, pa smo tako sposobni da uvidimo stvarne potrebe partnera, kao i da se odupremo bilo kojim animalnim porivima u koje spada i prevara u afektu. Vernost ima malo veze sa samim partnerom, a mnogo je više deo našeg ličnog obrasca vrednosti i uverenja, koji gajimo kao sliku o sebi i životu.

Na disfunkcionalnoj vezi nije potrebno raditi. Milioni ljudi na svetu savršeno funkcionišu upravo u disfunkcionalnim vezama. Za njih smo prirodno talentovani. Haos, drama, komplikacija, nepoverenje, posesivnost…sve su ovo obrasci na koje se navikavamo kao od šale. No, ako nam se kojim slučajem spomene da ljubav podrazumeva rad, napor, ulaganje – odmah je otpisujemo, jer kakva je to ljubav pobogu, ako na njoj mora da se radi?!
Prava ljubav je pre svega prijateljstvo, partnerstvo i kompromis. U njoj smo svesni odgovornosti prema sebi, kao i odgovornosti prema partneru. Odgovorni za svoj izbor. Ljubav je emocionalno zdrav, podržavajući odnos u kojem se vrline množe, a prepreke dele.

Prvi korak ka ispunjenim očekivanjima u ljubavi:
1.Samostalnost
Da bismo pronašli pravu osobu važno je da znamo ko smo, šta želimo, gde su naše granice. Korisno je da budemo samostalni u svakom pogledu, jer jedino tada ne možemo niti sami sebe uceniti, niti biti pasivno ili konkretno ucenjeni od strane partnera, primorani da živimo u zajednici ili trpimo loš odnos zato što nemamo gde, kuda, sa čim. Pojedinac koji je profesionalno i lično izgrađen, dobro se rukovodi svojim pragom tolerancije. Takav pojedinac nema potrebu da menja partnera, već bira one koji mu zaista odgovaraju, razumejući razliku između srodne duše i životnog partnera, o kojoj smo više pisali u jednom od prethodnih tekstova.
2. Komunikacija
Upravo je komunikacija glavna junakinja disfunkcionalnih veza, ali i heroina onih koje odlično funkcionišu. Ukoliko vas neko verbalno ponižava, ima potrebu da vas vređa, podiže ton, nipodaštava, a onda predlaže vatreno pomirenje, možete biti sigurni da imate posla sa osobom koja želi apsolutnu kontrolu, koja sama pati od nesigurnosti, ne poznaje suštinsku empatiju, pokazuje simptome pasivne agresije ili tendencije ka psiho-fizičkom zlostavljanju. U pravoj ljubavi ne postoje „igrice“. Komunikacija proizilazi iz opšteg stanja pojedinca. Ona je naš izraz i odraz onoga ko smo. Emocionalno stabilna osoba ljubav ne doživljava kao takmičenje u kojem postoji „pobednik“, već partnerski odnos čija je suština trajanje. Kao i kvalitet.
3. Ciljevi
Ljubav u partnerskom odnosu podrazumeva kako zajedničke, tako i individualne ciljeve u kojima je podrška druge strane, krucijalna. Jedan od prvih znakova nezrele ljubavi je potreba da sa partnerom budemo „jedno“. Suština zdravog odnosa, odnosno, suština ljubavi kao najuzvišenije emocije, je individualizam u partnerstvu. Trajno zadržavanje onoga ko smo, usklađeno sa partnerom i zajedničkim potrebama. Zajednički ciljevi su izuzetno važni, a podrška na našem individualnom putu može vam pokazati imate li zrelog partnera ili nesigurnu, uplašenu i posesivnu osobu pored sebe.
Ljubav ne boli.
Naravno da se i unutar odnosa koji uživaju pravu ljubav dešavaju nesuglasice i nailazi na probleme. Ne postoji garancija da će i najidealniji partner zadovoljiti sve vaše potrebe. Ali, prava ljubav je upravo ona koja vam život neće dodatno otežati, već ga učiniti boljim. Ona koja se na poseban način odnosi prema poteškoćama. Nije sve u životu vredno rasprave, drame, kratkih rezova, suza, i teških odluka. Prava ljubav ne boli. Ona pomaže zrelom pojedincu da kvalitetno prevaziđe bilo koju prepreku, kakav god ishod bio.
Ljubav je akcija!
…ne samo ona ispod čaršava, već svakodnevni koraci ka sitnim i važnim stvarima koje usrećuju i vas i partnera. Podrška, poštovanje, način ophođenja prema onome ko vam je važan. Ljubav se gradi tako što smo temelj mi sami. Korisno je da on bude što čvršći da bi naša ljubav odolela svakom gostu i svakom potresu.
Kao što kaže čuveni prof.dr Vladeta Jerotić:
„Razvijajte se, dopunjujte se, prosvećujte se. Rastite! Radite na individuaciji. Jedan moj pacijent mi je posle duge psihoterapije ovako rekao: „Vi se, doktore, zaista mnogo trudite, ali ja ne mogu da se promenim.“ Nemojte to da kažete, nikako! Duh nikada nije star i uvek je sposoban za promene. To je, zapravo, zadatost čovekovog bića. Citiraću Majndorfa koji kaže da monogamna zajednica muškarca i žene zasnovana na večnoj ljubavi postoji samo kao ideal. Zbog toga svako treba da neguje brak.“
1 коментар